s kur*anom u mjesecu kur*ana

Ucenje Kur’ana u ramazanu

“U mjesecu ramazanu je objavljen Kur’an, koji je uputa ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra i zla.” (El-Bekare, 185)
“Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji cine dobra djela donosi radosnu vijest da ih ceka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet na vjeruju - bolnu patnju pripremili.' (El-Isra’, 9-10)
'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upucuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje'. (El Ma’ide, 15-16)

Ramazan je odabrani, mubarek mjesec. To je mjesec posta, ibadeta, Allahovog blagoslova, milosti, pomilovanja i opraštanja. U tom mjesecu je Allah Uzvišeni podario ljudima najvecu blagodat i milost. U njemu je pocela objava Kur’ana “koji je uputa ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra i zla”. Zato se on naziva mjesecom Kur’ana.
Zbog tog velikog dogadaja koji se u njemu desio, tj. objave posljednje Allahove, dž.š., Knjige koja predstavlja pocetak nove epohe u povijesti ljudskoga roda, mjesec ramazan ima sav taj znacaj i važnost. Zamislimo samo velicinu Allahove, dž.š., Milosti i Dobrote koja se manifestira kroz objavu Knjige, u kojoj se On, Allah Velicanstveni i Uzvišeni, obraca covjeku - tom malehnom i prolaznom stvorenju, koje u odnosu na ogromni Allahov, dž.š., svemir ne predstavlja, zajedno sa planetom na kojoj živi, ništa osim jedne male, sicušne tacke…
Jedno od posebnih obilježja mjeseca ramazana je - post. Post je vrhunski ibadet kojom vjernik ocituje svoj imãn i nastoji zaslužiti Allahovu, dž.š., milost i zadovoljstvo.

To nije puko sustezanje od hrane i pica, vec post cijelim bicem. Oci ne gledaju ono što je haram, uši ne slušaju prezren govor, ruke ne posežu za haramom! Misli su usredsredene ka Svevišnjem Allahu, velicaju Ga, razmišljajuci o skladu i savršenstvu Njegovog stvaranja. Jezik opetuje zahvalu Svevišnjem na Njegovim blagodatima izgovaranjem dova, zika, ucenjem Kur’ana… Sustežuci se od hrane i pica musliman jaca svoju volju i odgaja se da u bude strpljiv u životnim teškocama. Istovremeno, on na taj nacin suosjeca i solidariše se s ljudima kojima su te blagodati uskracene. Ukratko, ramazan je mjesec posta i ibadeta, i on predstavlja trijumf duše nad prohtjevima tijela pa je izvanredna prilika svakom vjerniku i vjernici da, osnaživanjem svoje duhovnosti, zadobiju novi elan i snagu, i tako olakšaju svoj dunjalucki put i teškoce.

Odnos vjernika prema Kur’anu

Odnos muslimana prema Allahovoj Knjizi potpuno je jasan i odreden. To je odnos u kojem nema nikakve nejasnoce niti dileme. On se može definisati s dvije rijeci: pokornost i predanost.
Odnos muslimana prema Kur’anu treba biti takav da se musliman pokorava i prihvata sve što je objavljeno u Kur’anu. To obuhvata vjerovanje, obrede, moral i meduljudske odnose. Sve to, po Kur'anu, predstavlja Allahovu Rijec koja poziva najispravnijem putu. Allahova Rijec vodi Uputi i Pravom putu a upozorava na svaku zabludu i stranputicu.

Sve ono što je Allah naredio, zabranio i na što je uputio - treba prihvatiti sa zadovoljstvom, jer je to obaveza koja proistice iz vjerovanja osobe koja priznaje Allaha za svoga Gospodara, islam za svoju vjeru, a Muhammeda, s.a.v.s., za svoga poslanika. Ako neko ne bi tako postupio morao bi preispitati svoj iman.
Kur’an je središnja istina islamskog življenja. Oko Kur’ana je koncentriran cjelokupni vjernikov život. To je rijec u kojoj musliman živi. On je s njom roden buduci da se prvog trenutka na uši muslimanskog novorodenceta prouci šehãdet koji predstavlja jedno od temeljnih kur’anskih ucenja. Musliman, dok je još dijete, uci neke odlomke Kur’ana, a neke njegove formulacije pocinje ponavljati još od casa kad može govoriti. On neprestano, u svojim svakodnevnim namazima ponavlja neka kur’anska poglavlja. Odlomci iz Kur’ana uce se i kada se ženi, a i kada umire. Kur’an je tkivo od kojeg je život muslimana satkan; njegove sentence su poput niti iz kojih je izatkana supstancija njegove duše. Kur’an je za muslimana Božija objava i knjiga u kojoj je sadržana Njegova poruka.

Zato vjernik treba da bude prisno povezan s Kur’anom na svom napornom dunjaluckom putu. Kur’an je svjetlo koje cini taj put vidljivim i jasnim i u isto vrijeme, grije i obasjava sve dijelove vjernicke duše i bica, dajuci mu snage i poleta da na tom putu, koji je prepun raznih nedaca, iskušenja i zamki, hrabro i dostjonstveno ustraje i izdrži. Kur’an je vjerniku ucitelj koji ga poducava i odgaja postavljajuci jasna obilježja i smjernice na njegovom putu. Zato vjernik treba da bude u veoma bliskim vezama s Kur’anom.
Život s Kur’anom budi u duši niz najfinijih osjecaja koje poznaje samo onaj ko se druži s Kur’anom otvorene duše i srca, uz iskrenu želju da bude upucen na pravi put. Život s Kur’anom je blagodat koju spoznaje samo onaj koji ju je okusio, blagodat koja uzdiže život, blagosilje ga, prefinjuje i oplemenjuje, i daje mu puni smisao.
Živjeti s Kur’anom znaci biti u Allahovoj, dž.š., blizini i Njegovom okrilju. Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upucen covjeku: njegovim mislima, srcu, duši, bicu... To je govor koji izvješcuje covjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu, dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moci, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd... Zato covjek, kada živi sa Kur’anom, on je tada u Allahovoj, dž.š., blizini, zadovoljstvu i okrilju.

Nekoliko hadisa koji podsticu na druženje s Kur’anom

Allahov poslanik, s.a.v.s., preporucio je vjernicima da se konstantno druže s Kur’anom, uce ga i razmišljaju o njemu, a u isto vrijeme upozorio ih i na opasnost neprisutnosti Kur’ana u njihovom svakodnevnom životu. Ukoliko covjek bude malo vremena provodio uz Kur’an i ne bude ga ucio i razmišljao o njegovim ajetima i porukama, onda, doista, postoji bojazan da se prekine ta živa veza koja spaja srce vjernika s njegovim Gospodarem; bojazan da se na srcu natalože razni nanosi koji su rezultat covjekove izloženosti dunjaluku, materiji i raznim prohtjevima. Da se to ne bi desilo, potrebno je da postoji kontinuitet u druženju s Kur’anom, kako bi ta veza ostala cvrsta, živa i stabilna.

Donosimo nekoliko hadisa iz kojih se to jasno ocituje:
1. Prenose Hãkim u Mustedreku i Tirmizi u Sunenu da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ovaj Kur’an je Allahovo uže; on je ocito svjetlo i koristan lijek; zaštita je onome ko ga prihvati i spas onome ko ga slijedi. Njegove tajne se ne iscrpljuju, i što se više uci biva svježiji i intresantniji. Ucite Kur’an, jer ce vas Allah zbog ucenja njegova nagraditi za svaki harf deset hasenata (sevapa)! Ja vam ne kažem: ELIF-LAM-MIM je harf, vec ELIF je harf, LAM je harf, MIM je harf”!
2. Nastojeci da razvije kod svojih sljedbenika ljubav prema ucenju Kur’ana napamet Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Onaj u cijoj nutrini nema nimalo Kur’ana (tj. ko ne zna ništa od Kur’ana napamet), takav je poput porušenog zdanja”.

Sintagma “el-bejtu-l-harib” - što doslovce znaci porušena kuca ili zdanje koje je zbog svoje ruševnosti napušteno i nenastanjeno, iskorištena je za slikovito prikazivanje osobe koja ne zna ništa napamet iz Kur’ana casnog. Poruka hadisa je da svaki vjernik treba da nauci napamet jedan dio Kur’ana kako ne bi bio poput ruševnog zdanja od kojeg nema koristi i koje svi izbjegavaju.
3. Isticuci znacaj prisutnosti Kur’ana u životu svojih sljedbenika, jer je to jedna od glavnih pretpostavki za islamski kodeks življenja i ponašanja, Allahov poslanik, s.a.v.s., izrekao je sljedeci hadis: “Allah ima dva ehla medu ljudima. 'Koji su to, Allahov poslanice?' – upita neko. 'To su oni koji su stalno sa Kur’anom (Ehlu-l-Kur’an). Oni su Allahov ehl (celjad) i Njegovi odabranici' – odgovorio je Allahov poslanik”.

Pojam ehl u arapskom jeziku znaci: porodica, supruga, kucna celjad itd… Po mišljenju istaknutog izucavatelja Kur’ana iz Egipta, prof. dr. Muhammeda Ebu Šehbe, ovaj hadis se može razumjeti na sljedeci nacin: “Allah medu svojim stvorenjima ima dvije kategorije ljudi koje narocito pazi i pocast im ukazuje. On ih vanredno cijeni i posebnu im pažnju posvecuje, isto kao što vladar posebno pazi svoju porodicu i bliže saradnike. Ovdje se radi o alegorijskom izražavanju i slikovitom prikazivanju. Ovaj hadis – kao i ostali koji govore o vrijednostima pamcenja Kur’ana napamet – ne odnosi se na one ljude koji pamte Kur’an a da poznaju njegov sadržaj i pridržavaju se njegovih odredbi. Ehlu-l-Kur’an uce Kur’an napamet, pravilno ga razumijevaju i, naravno, žive u duhu njegovih principa. To je ono na cemu su bili ashabi i prve generacije ovog ummeta”.
4. O tome kakva nagrada ocekuje onoga ko se stalno druži s Kur’anom imam Et-Tirmizi prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Ressulullah, s.a.v.s., rekao:

“Doci ce sahibu-l-Kur’an (onaj ko se stalno družio sa Kur’anom) na Sudnjem danu, pa ce Kur’an reci: ’Bože, pocasti ga!’ Tada ce mu se obuci kruna dostojanstvenosti. Kur’an ce reci: ’Bože, povecaj mu!’ Tada ce mu se obuci ogrtac dostojanstvenosti. Kur’an ce reci: ’Bože, budi zadovoljan s njim!’, pa ce biti zadovoljan. Potom ce se reci: ’Uci i uzdiži se!’ Sa svakim proucenim ajetom bice podignut za jedan stepen.”
5. O istoj nagradi govori i hadis koji prenosi Hakim od Ebu Burejde u znamenitom hadiskom djelu El-Mustedrek, da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude ucio Kur’an, proucavao ga i radio po njemu, na Sudnjem danu ce mu biti stavljena na glavu kruna od nura koja ce svijetliti kao što svijetli sunce. Njegovi roditelji ce biti zaogrnuti s dva ogrtaca, pa ce reci: ’Zašto smo ovako obuceni?’ Bice im kazano: ’Zato što je vaše dijete stalno bilo uz Kur’an’.

Poslanikov odnos prema Kur’anu u ramazanu

U hadiskim djelima navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., svake godine u ramazanu ucio Kur’an pred melekom Džibrilom. Taj proces poznat je u islamskoj literaturi kao mu’areda, što bi se moglo prevesti sa zajednicko ucenje ili izlaganje. U godini u kojoj je preselio na ahiret Poslanik, s.a.v.s., je dva puta “izložio”, tj. preslušao Kur’an pred plemenitim melekom.
O tome postoji predaja koju bilježi imam El-Buhari od Aiše, r.a., u Sahihu koja kazuje: “Došla je Fatima iduci hodom koji je bio veoma slican hodu Allahova poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., docekao ju je s rijecima dobrodošlice: ’Dobro mi došla, kceri moja!’, - a zatim je posadio sa svoje lijeve ili desne strane.

Potom joj je nešto tiho ispricao pa je ona zaplakala. Rekla sam: ’Zašto placeš?’ Zatim joj je opet nešto povjerljivo kazao, našto se ona nasmijala. Rekla sam: ’Nisam te vidjela kao danas da si istovremeno i obveseljena i ožalošcena!’ ’Ja nisam od onih koji bi odali tajnu Allahovog poslanika, s.a.v.s.’ – odgovorila je. Nakon što je Allahov poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret ponovo sam je upitala, pa mi je kazala: ’Tom prilikom (Poslanik) mi je u povjerenju rekao: ’Džibril me svake godine po jedanput presluša Kur’an. Ove godine me je preslušao dva puta. Mislim da je to nagovještaj da je moj edžel (smrt) blizu. Ti si prva od clanova moje porodice koja ce mi se prikljuciti’. Na te rijeci sam zaplakala. On je potom kazao: ’Jesi li zadovoljna da budeš prvakinja medu džennetskim ženama i ženama vjernika?’ Kad sam to cula ja sam se osmijehnula”.

Imajuci u vidu cinjenicu da Poslanik, s.a.v.s., nije znao citati i pisati, o cemu postoji saglasnost svih relevantnih historijskih izvora a o tome govori i sam Kur’an, jasno je da se on prilikom tih mu’areda oslanjao na svoj hifz, tj. da je ucio pred melekom napamet.
Svako ko proucava život Allahovog poslanika, s.a.v.s., primjetice da je on ispunjen konstantnim druženjem s Kur’anom. Poslanik je bio uz Kur’an i s Kur’anom u svim situacijama. Ucio ga je i danju i nocu, i na putu i kod kuce. Njegov život je, ustvari, prakticna primjena kur’anskih normi i principa, do te mjere da je njegova supruga Aiša, r.a., kada je bila upitana za njegov ahlak (cud, ponašanje), kazala: “Ahlak Allahovog poslanika, s.a.v.s., bio je Kur an”.

Zašto je Allah, dž. š., objavio Kur'an?

Odgovarajuci na navedeno pitanje, poznati islamski ucenjak prof. dr. Jusuf el-Karadavi u svojoj knjizi El-Merdži’ijjetu-l-’ul’ja fi-l-islami li-l-Kur’ani ve-s-sunneti (Vrhovni autoritet u islamu pripada Kur’anu i sunnetu), kaže:
“Allah, dž.š., nije objavio Kur'an samo radi postizanja blagoslova (bericeta) prilikom njegova ucenja, niti da bi se njegovim kaligrafski ispisanim ajetima ukrašavali zidovi kuca, odnosno da se on uci mrtvima tražeci time Allahovu milost za njih.
Allah, dž.š., objavio je Kur'an iskljucivo zato da se njegovom uputom precizira tok života na Zemlji i da bi se vladalo po onome što je Allah objavio. On je potreban da bi vodio covjecanstvo ka najispravnijem putu i izveo ljude iz tmine na svjetlo.
Allah, dž.š., nije objavio Kur’an da bi se on ucio mrtvima. Naprotiv, on je objavljen da bi vladao nad živima! Takoder, nije ga objavio da bi se njime ukrašavali zidovi, vec zato da se, na osnovu njegovih naputaka, krase ljudi!
Blagoslov Kur'ana je, iskljucivo, u njegovom slijedenju i primjeni, kao što Svevišnji kaže: 'A ova Knjiga koju objavljujemo je blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala'. (El-En'am, 155)
Sam Kur'an definisao je ciljeve zbog kojih ga je Allah, dž.š., objavio. Ti ciljevi treba da budu ostvareni u životu i medu ljudima, a iskazani su u takvoj jezickoj formi koja je jasnija od zore”.

Kako uciti Kur’an?

Iz spomenutog citata trebalo bi biti jasno na koji nacin i zbog cega treba da ucimo Kur’an. Motivi mogu biti razliciti, ali cilj treba biti jedinstven.
Kur’an se, dakle, može uciti zbog velike nagrade (sevapa) koja se dobiva za svaki prouceni harf. Takoder, može se uciti zbog prisjecanja na smrt, buduci svijet, proživljenje i polaganje racuna pred Allahom Uzvišenim.
Neko ga možda uci zbog njegovog fascinirajuceg stila, bogate strukture jezika, lijepih i milozvucnih rijeci i glasova. Ili, zbog razmišljanja o njegovim porukama na osnovu kojih se mogu napisati korisne ekonomske, politicke, socijalne, pedagoške ili neke druge studije.
Postoje i oni koji uce Kur’an zbog toga da se iz njihovih kazivanja uzmu dersovi i pouke s kojima se drugo mogu okoristiti.

Kur’an možemo uciti radi svega spomenutog i kakav god da ja motiv našeg ucenja Kur’ana, nagrada nece izostati sve dok je naš cilj približavanje Allahu, dž.š.
Kur’an je potrebno uciti s dubokim razmišljanjem, jer je Allah, dž.š., naredio da se razmišlja o ajetima Knjige Njegove: 'Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o ajetima njezinim razmislili, i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili”. (Sãd, 29) Ovaj ajet eksplicite naglašava da je svrha objavljivanja Kur’ana upravo u tome da bi se o njemu razmišljalo i da to razmišljanje dovede do pravog cilja, a to je slijedenje Upute.

Dakle, velicina koristi koju imamo od ucenja Kur’ana ovisi o prisutnosti misli i duha prilikom ucenja, kao i toga koliko nas to približava željenom cilju, jer promatranje i razmišljanje nije samo sebi cilj, vec je to put ka ostvarenju drugog cilja, a to je predanost i slijedenje.
'l obraduj robove Moje koji slušaju Kur’an i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni.” (Ez-Zumer, 17-18.)
'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu slicnu po smislu, cije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoce; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put nece moci uputiti.” (Ez-Zumer, 23)

Naš odnos prema Kur’anu

Bosanskohercegovacki muslimani dio su ummeta jer je Kur’an više od pet stotina godina prisutan na ovim prostorima. Tokom svoje povijesti Bošnjaci su pokazali divne primjere poštovanja i predanosti u odnosu prema Kur’anu. Kur’an je za Bošnjaka uvijek bio nešto sveto. Tradicija ucenja Kur’ana napamet – što svakako predstavlja jedan od vidova poštovanja Kur’ana - kod Bošnjaka je bila izrazito zastupljena. Rahmetli Mehmed-ef. Handžic, u jednom osvrtu o ucenju Kur’ana napamet napisanom pocetkom cetvrte decenije prošlog stoljeca, istice da je od 1878. godine do pocetka cetvrte decenije 20. vijeka Sarajevo imalo preko 160 hafiza Kur’ana! U tom osvrtu on je naveo njihova imena i krace biografije.

Veoma teške okolnosti kroz koje su prolazili bosanskohercegovacki muslimani u posljednjih sto godina svoje historije, uzrokovale su brojne promjene na kulturnom, politickom i vjerskom planu. cinjenica je da je Bošnjacki narod dugo živio u sistemima koji su, svaki na svoj nacin, permanentno radili na gašenju nešeg identiteta, kulture, vjere i tradicije. To je rezultiralo time da se pripadnost i veza s islamom kod brojnih Bošnjaka danas, nažalost, identifikuje isljucivo kroz ime ili prezime doticnog Bošnjaka, odnosno ime njegovog oca ili djeda.
Medutim, i pored toga Kur’an znatan broj Bošnjaka izuzetno poštuje. Postoje Bošnjaci – istina pojedinci – koji svaki dan otvaraju Kur’an i uce ga, a neki svake sedmice prouce po jednu hatmu!
U ramazanu je u vecini naših bosanskohercegovacih džemata uobicajeno da se Kur’an uci džematile, tj. imami a narocito hafizi uce Kur’an a džematlije prate njihovo ucenje. Svaki dan se prouci po jedan džuz iz Kur’ana, tako da se Kur’an u cijelosti prouci za mjesec dana. To se kod nas naziva mukabela, što bi znacilo susret ili sastajanje, jer aludira na susret ucaca sa onima koji prate to ucenje. Ovo je jedan, doista, veoma lijep obicaj koji se može posmatrati u kontekstu Poslanikove, s.a.v.s., prakse da svake godine uz ramazan uci (preslušava) Kur’an pred melekom Džibrilom. Mukabelu treba njegovati i osmišljavati novim sadržajima. Bilo bi lijepo i korisno da neko od naših alima prouceni džuz ukratko i protefsiri

Interesentno je da je u našoj tradiciji duboko ukorijenjen obicaj ucenja Kur’ana za mrtve. Manji je broj onih koji licno uce Kur’an svojim preminulim, jer se vecina, s obzirom da ne poznaje arapsko pismo, opredjeljuje za “narucivanje” odnosno “iznajmljivanje” onih koji ce to ciniti. To narocito dolazi do izražaja u ramazanu. Tako se po našim džamijama, narocito u ramazanu, brojne hatme “poklanjaju” umrlim.
Pitanje ucenja Kur’ana za umrle spada pitanja o kojima nema jednoglasnog stava islamskih ucenjaka. Po hanefijskom mezhebu ucenje Kur’ana za mrtve može se tolerisati jedino u slucaju da pojedinac (pro)uci Kur’an i pokloni sevape postignute od tog ucenja onome kome želi od svojih preminulih, ali - bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati ucenjak hanefijskog mezheba, šejhu-l-islam Ibn Ebi-l-’Izz (731-792. h.g.), u znamenitom Komentaru Tahavijine poslanice o akaidu (El-‘Akidetu-t-Tahavijje) tvrdi kako sevapi od takvog ucenja stižu preminulom, ali istovremeno kategoricki odbija ucenje uz uzimanje neke materijalne nadoknade. U vezi s tim on iznosi brojne argumente.
U Enciklopediji fikha (El-Mevsu’atu-l-fikhijje) stoji: “Hanefijski mezheb je kategorican kada je rijec o ucenju Kur’ana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno (la jedžuzu) i od takvog ucenja nema sevapa! Naprotiv, i onaj ko daje i ko uzima je griješan! U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava cak ni uzimanje nadoknade za poducavanje Kur’anu(!), ali su kasniji ucenjaci mezheba to dozvolili na osnovu istihsãna”.

To bi, dakle, ukratko bio stav hanefijskog mezheba o ovom pitanju, mezheba koji slijede bosanskohercegovacki muslimani od dolaska islama na ove prostore. cudno je da mezheb ima tako jasan stav u vezi s ovim pitanjem, a da se to u stvarnosti ne poštuje. O tome bi trebalo da povedu racuna oni koji insistiraju na sprovodenju hanefijskog mezheba u svim pitanjima (narocito onim u vezi sa obredoslovljem). Ukoliko ne postupe tako, onda bi, svakako, trebalo da obznane svijetu da se hanefijski mezheb ne mora slijediti u svim stvarima, jer u vezi s navedenim pitanjem imam Malik, Šafija, pa cak i Ahmed b. Hanbel nisu strogi kao imam Ebu Hanife. U vezi s tim Enciklopedija fikha koju je izdalo Kuvajtsko ministarstvo vakufa i u cijem sastavljanju su dugi niz godina ucestvovali brojni strucnjaci iz fikha, iznosi veoma interesantne podatke.
Medutim, ucenje Kur’ana za mrtve nije jedini i najveci problem muslimana Bošnjaka kada je u pitanju njihov odnos prema Kur’anu. Postoje i drugi problemi koji su mnogo opasniji. Konkretno, spomenut cemo dva:
1. Veliki broj Bošnjaka živi sasvim daleko od Kur’ana, a gotovo niko im ne prilazi da im ponudi Kur’an i njegove sadržaje. A Poslanik islama, s.a.v.s, porucuje: “Belligu ’anni velev ajeh!” (Dostavite od mene, pa makar jedan ajet!).

2. Postoje ljudi koji sebe smatraju muslimanima a govore: - Mi vjerujemo u Kur'an i pokoravamo se njegovim odredbama, ali samo u nekim pitanjima, odnosno podrucjima života(!?). Takvi, dakle, vjeruju u dio Knjige, a drugi odbacuju. Oni zaboravljaju, da li svjesno ili nesvjesno, “da je Kur'an cjelina koja nije podložna dijeljenju. Njegova ucenja i odredbe su medusobno povezani i jedni druge nadopunjuju. Veza medu njima je poput organizma ciji su dijelovi medusobno povezani i oslanjaju se jedan na drugi. Zato nije dozvoljeno da se odvoji jedan ili više njegovih djelova od ostalih, jer islamsko vjerovanje (el-’akide) daje impulse ibadetima, ibadeti opet napajaju moral, a sve zajedno afirmiše prakticnu i vjerom uredenu stranu života”.
Zbog takvog shvatanja Kur'an je žestoko osudio Izraelcane i zaprijetio im najvecom kaznom kada su uzeli iz Tevrata (Tore) ono što im se svidjelo a zapostavili ono što im nije prijalo. U tom kontekstu Allah Uzvišeni je rekao: 'Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga vas koji cini tako stici ce na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu bice stavljen na muke najteže. A Allah motri na ono što radite. To su oni koji su život na ovom svijetu pretpostavili onom na buducem, zato im se patnja nece olakšati niti ce im iko u pomoc priteci”. (El-Bekare, 85-86)

* * *

Mubarek dani ramazana koji se, inace, naziva mjesecom Kur’ana, prava su prilika da vjernik razmisli o svim spomenutim pitanjima i da pokuša produbiti svoju vezu s Kuranom, nastojeci da je ucini cvršcom, življom i stabilnijom. U tom kontekstu svaki musliman bi trebao nastojati da bar jedanput (pro)uci Kur’an tokom mjeseca ramazana, ali na nacin koji je spomenut u ovom radu. Tako ce Kur’an, inša-Allah, imati puni efekat u eliminisanju negativnih taloga koji mogu da ugroze vjernika i njegov imãn, a svjetlo Istine nesmetano ce obasjavati njegovo srce.